SRETAN ROĐENDAN- MICHAEL WITTMAN – ZA DOM SPREMNI

ANDRIJA MATIJAŠ – PAUK

 

MATIJAŠ

Andrija Matijaš Pauk (Pozorac, Marina kod Trogira, 31. srpnja 1947. – poginuo kod Mrkonjić Grada, 9. listopada 1995.[1]) hrvatski general bojnik, ratni zapovjednik Domovinskog rata.

Životopis[uredi VE | uredi]

Andrija Matijaš Pauk rodio se 31. srpnja 1947. u Marini kod Trogira, gdje je pohađao osnovnu školu. Srednju dočasničku “Školu za oklopno-mehanizirane postrojbe Jugoslavenske narodne armije” (JNA) završio je u Banjoj Luci. U JNA je službovao po slovenskim vojarnama.[2] Bio je profesionalni vojnik, stručnjak za tenkove i oklopnu borbu, te izvrstan sportaš u više disciplina.

Na početku Domovinskog rata i stvaranja Hrvatske vojske pridružio se brojnim dragovoljcima u obrani Hrvatske, u čijim je redovima njegovo vojno znanje bilo itekako dobrodošlo. “Vatreno krštenje” doživio je na Banovini, a potom dolazi u 4. gardijsku brigadu, u kojoj je ostao do kraja. Kao zapovjednik jedne od satnija pokazao je iznimno ratničko umijeće i golemu hrabrost, a od prvih zarobljenih tenkova ustrojava oklopnu bojnu i postaje njezinim zapovjednikom.

Nakon uspješnih borbi za Dubrovnik, tijekom kojih je najzapaženiju ulogu odigrao prilikom oslobađanja sela Uskoplje i Golubovog kamena, nastavlja nizati pobjede na šibenskom i zadarskom bojištu, a u operaciji Maslenica biva čak triput ranjen u istom danu, no unatoč tome ne posustaje. Nizale su se akcije i operacije jedna za drugom – Zima ’94., Skok-1, Skok-2, Ljeto ’95. itd. Kao načelnik stožera uspješno vodi 4. gbr u pripremama za Oluju, a sa svojim tenkistima u Knin je ušao kao zamjenik zapovjednika te čuvene brigade HV-a.

Osobni predmeti general bojnika Andrije Matijaša Pauka, izložba “Domovinski rat” u Hrvatskome povijesnom muzeju

Poginuo je 9. listopada 1995. tijekom akcije Južni potez u sukobu sa srpskim snagama na ulazu u Mrkonjić-Grad u BiH.[1] I toga posljednjeg dana rata bio je u prvim redovima predvodeći Četvrtu. Njemu u spomen ta ratna brigada Hrvatske vojske dobila je naziv Pauci, a njihova kninska vojarna također nosi njegovo ime. Jedno vrijeme je i Mrkonjić-Grad nosio ime po njemu, Matijaševo.

Dužnosti

 

Odlikovanja[uredi VE | uredi]

General-bojnik Andrija Matijaš-Pauk odlikovan je:

 

 

 

 

 

ZLOČINAČKI POTHVAT TZV ABIH: Lažljivi Bakire, osam puta više Hrvata ubili su neki pripadnici tzv. A BiH nego što su neki pripadnici Hrvatskog naroda ubili Muslimana 41. ZLOČINI KOJE SU POČINILI NEKI PRIPADNICI A BiH (MUSLIMANSKE SNAGE) NAD HRVATIMA U BiH 1991. – 1995. ČINJENICE

maglajuntitleduntitled1untitled2untitled3untitled4untitled5untitled6untitled7untitled8untitled9untitled10untitled11untitled12untitled13untitled14untitled15untitled16untitled17untitled18untitled19untitled20untitled21untitled22untitled23untitled24untitled25untitled26untitled28untitled29untitled30untitled31untitled32untitled35

HRVATI KAO TOPOVSKO MESO U RUKAMA NESPOSOBNIH I POTKUPLJENIH “HRVATSKIH” POLITIČARA

 

BRUNO BUŠIĆ JE REKAO ODPRILIKE OVAKO: DANAS HRVATA IMA SVUGDJE NA SVIJETU

I SVI SANJAMO JEDNO TE ISTO, A TO JE HRVATSKA DRŽAVA BEZ OVIH KOMUNISTIČKIH

VAMPIRA. TI VAMPIRI NAM KRADU NAŠU DRŽAVU HRVATSKU I SVE DOBRO IZ NJE.

NE BOJTE SE BRAĆO, DOĆI ĆE I TAJ DAN, KADA ĆEMO IMATI SVOJU NEZAVISNU,

SUVERENU HRVATSKU. ONDA PAZITE DOBRO!!!! KADA NAŠI POČNU KRASTI I

PRODAVATI NAS SVJETSKIM PROSTITUTKAMA I KOJEKAKVIM EMISARIMA

MI HRVATI U HRVATSKOJ SMO UGROŽENA VEĆINA

 

Ivica Šola: Želim biti ugrožena manjina i od toga pristojno živjeti

Dragi Bože, upućujem ti ovu jadikovku jer si me teško kaznio. Davno, kada sam čitao Gandhija, nisam shvatio sljedeću rečenicu: “Biti manjina nerijetko je privilegij.” Moj život kao pripadnika većine u mnogim pitanjima je postao pakao: ja sam katolik, Hrvat u Hrvatskoj, bijelac, heteroseksualac.

Svi ti (većinski) identiteti za mene su nepodnošljivi, izazivaju grizodušje.

Molim Te, ako je moguće, pretvori me u crnca, pravoslavca, Srbina u Hrvatskoj, u homoseksualca ili transrodnu osobu.

Razlog je jednostavan: želim biti žrtva, želim biti ugrožen od većine i od toga puno pristojnije živjeti nego sada. Želim biti ponajprije Srbin u Hrvatskoj, ali ne bilo kakav, običan Srbin, već Pupovčev, SDSS-ov. Dragi Bože, zato molim od tebe sljedeće u trinaest točaka.

Prvo, omogući mi da kao Vojislav Stanimirović sudjelujem u okupaciji Hrvatske, vukovarsku bolnicu nazovem ustaškim uporištem, a poslije postanem za nagradu dio hrvatske izvršne i zakonodavne vlasti i pritom budem, kao vladajući, ugrožen.

Drugo, molim te dozvoli mi da silujem Hrvatice u Vukovaru i poslije aboliran šetam gradom i gledam žene koje sam silovao, da ih kao Vesna Pusić šaljem kao pripadnice većinskog naroda na gay paradu u Splitu da se iskupe za svoje silovanje solidariziranjem s drugom manjinom, homoseksualcima, koji su također stalno ugroženi.

Daj mi da sudjelujem u agresiji na Hrvatsku, pobijem i izmučim više desetaka ljudi, najviše civila, napravim 200 milijardi eura štete, napravim genocid na Ovčari i Škabrnji, a onda meni Hrvatska plaća “ratnu štetu” iz proračuna, plaća izdavačku, “kulturnu” djelatnost, nagrađuje me sa zagarantiranim mjestima u Saboru što nema nijedna od ustaških država EU-a.

Dragi Bože, daj mi da budem Srbin, kako bi mi djeca lakše dobila posao u HEP-u, Hrvatskim šumama i državnim službama jer je premalo Srba tamo, kaže Pupovac. Dragi Bože, daj mi da budem Srbin koji je huškao na rat u Glini i govorio da je ovo velika Srbija kako bih par desetaka godina poslije dočekan za nagradu sa svim državničkim posjetima, transformiravši se od četničkog vuka u “europskog Vučića”.

Dragi Bože, promijeni mi ime u Milorad da mogu nekažnjeno lagati o prekrštavanju Srba, da mogu šutjeti o sudbini dr. Šretera, Hrvata, katolika, bijelca, heteroseksulaca koji je kao većina ubijen od strane ugrožene srpske manjine.

Biti Pupovčev Srbin u Hrvatskoj je zabavno, profitabilno, nadrealistično. No, ne želim biti obični Pupovčev Srbin. Želim, kako bih bio još ugroženiji, biti Srbin transeksualac i crnac, dakle želim biti ugroženi Srbin za 21. stoljeće koji kao manjina nije ugrožen samo po nacionalnom ključu, već i spolnom, rasnom i obiteljskom, pa da u sklopu 13 točaka tražim rodno neutralne WC-e za srpske transeksualce s transrodnom antifašističkom kokardom, da kao srboafrikanac i žena nosim bradu kao transrodni četnik.

Da registriram partnerstvo istovremeno sa Stanimirovićem i Milankom Opačić kako bih njemu bio muž, a njoj supruga pa bismo izdali slikovnicu za vrtiće pod naslovom “Svi Srbi u jednom krevetu.”

A onda grom iz vedra neba i progovori Bog. “Sinko, ne znaš što pričaš i tražiš. Znaš li ti one srpske stihove: ‘Nebo je plave srpske boje, na njemu stoluje srpski Bog, oko njega anđeli srpski stoje, i služe Srbina Boga svog.’

Kako ti nije jasno da su svi ljudi na svijetu zapravo Srbi jer sam ih stvorio ja – Bog Srbin, samo govore različitim jezicima. I svi su zapravo pravoslavci, pa onda i ti. Katolici su falsificirali Bibliju. Prvi ljudi nisu bili Adam i Eva, već Šešelj i aktualna srpska premijerka Ana Brnabić. Stablo spoznaje dobra i zla zapravo je bilo balvan. Tada je počela balvan revolucija.

Laž je i da su stvoreni kao muško i žensko. Šešelj je žena zatvorena u tijelu muškarca, zbog čega mu nikada nije narasla brada, a Brnabićka kao muškarac zarobljen u tijelu žene. Ona zmija koja ih je zavela je ustaška guja o kojoj je govorio Ivo Josipović u Knessetu. Kad se moj Sin utjelovio, budući da je bio Srbin, Židovi su ga ubili, ne znajući da ubijaju svog sunarodnjaka.

I crnci su Srbi, ali su pocrnili jer su ih stoljećima ocrnjivali zbog srpskog podrijetla. Heteroseksualci su nastali uslijed istočnoga grijeha kada se iskrivila prava ljudska narav, šešeljevsko-brnabićkina. Ustaška guja još od raja je neprijatelj Srba.

Tvoj vapaj stoga je nepotreban, ti jesi Srbin, homoseksualac, crnac u potenciji i pravoslavac, a među pravoslavcima, znaš, ima svega, nađe se i pokoji kršćanin. Evanđelja su falsifikati, urota CIA-e i Vatikana, pravo Evanđelje je Memorandum SANU.

Trinaest zahtjeva Pupovca i SNV Hrvatima, bili bi nepotrebni kada bi se svi vi obratili i vjerovali Memorandumu”, zaključi Bog.

(P.S. Oprostite, ali o mantri o “ugroženost Srba” u RH kojom je i počela agresija, kao i stalnom traženju da budu država u državi, što je ostvarenje ciljeva agresije mirnim putem, ne mogu više pisati ozbiljnim jezikom, jer to što čine Pupovčevi nalik je crnom humoru, a ne odgovornoj manjinskoj politici.) CIA I VATIKAN , CIA I VATIKAN. VATIKAN, VATIKAN, VATIKAN.

PONAVLJAJTE MANTRU: VATIKAN JE KRIV ŠTA SU VAŠI POPOVI ZLOČINCI

I NA NJIMA STOJI DOBAR DIO ODGOVORNOSTI SRBIJE ZA ZLOČIN PROTIV

HRVATSKOG NARODA.

Continue reading “MI HRVATI U HRVATSKOJ SMO UGROŽENA VEĆINA”

Pogledajte ovaj popis! Zlo i naopako! — © Hrvatsko Obrambeno Štivo

I ovo je popis iz samo jedne banke! 1 Đurđa Adlešić hrvatska političarka, potpredsjednica Vlade Republike Hrvatske, HSLS 2.895.000,00 € 2 Ingrid Antičević Članica je SDP-a od 1990. godine-SDP 2.407.800,00 € 3 Željka Antunović?? bivša ministrica obrane – SDP 3.186.100,00 € 4 Mato Arlović Sudac Ustavnog suda je od 21. srpnja 2009. godine – SDP […]

via Pogledajte ovaj popis! Zlo i naopako! — © Hrvatsko Obrambeno Štivo

IRSKO HRABRO SRCE

IRISH BRAVE HEART

IRISH BRAVE HEART

Činilo se da je Thomas Crowley, taj odvažni Irac – nezaustavljiv. A onda je život okončao na minskom polju kroz koje je prolazio nakon jednog izviđanja i to onom koje je – sam postavio. Samo jedan krivi korak tijekom 28 godina ratovanja, Irca je koštao života.
“Došao sam u Hrvatsku na početku rata i imam veliku želju ostati u Hrvatskoj do konačnog oslobođenja njenog cjelokupnog teritorija, a i poslije. Hrvatsku smatram svojom domovinom, spreman sam i svoj život dati za nju. Ako Bog da, da svršetak rata dočekam živ i zdrav, ostat ću živjeti u Hrvatskoj” – napisao je 1991. u svom zahtjevu za hrvatsku domovnicu strani dragovoljac Irac Thomas Crowley koji, na žalost, nije uspio uživati u slobodnoj Hrvatskoj.
Ovaj junak IX bojne HOS-a Rafael vitez Boban, život je okončao prije 20 godina, 10.06.1995. i to od mine koju je sam postavio. Njegovi neutješni suborci i danas, nakon 20 godina kažu, “jedino tako je i mogao umrijeti. Za neprijatelja, on je bio neuništiv”. Iako Irca nema već 20 godina, itekako ga ima… Dečki iz Udruge IX bojne HOS-a Rafael vitez Boban ga ne prestaju oživljavati svojim sjećanjima na sve ono što je učinio. Jednoglasno tvrde, činio je mnogo… Osim što je bio prekaljeni ratnik, bivši SAS-ovac koji je odratovao više od polovice svog života i što je bio poznat po individualnom načinu ratovanja te vraćanju na bojište i nakon ranjavanja, Tom Crowley bio je prepoznat kao dobar i skroman čovjek nesklon hvalisanju. A imao se čime pohvaliti…
“Pokazao nam je što je umijeće ratovanja!”
– Irac je 32 godine bio u vojsci, a od toga je 28 godina ratovao. Prošao je ratišta diljem svijeta uključujući i Vijetnam. Mi smo takvom umijeću ratovanja i takvom iskustvu mogli samo sanjati. Tom nikada nije podcjenjivao neprijatelja, život ga je tome naučio. Sjećamo se, jednom je po snajperskom hitcu prepoznao da to nije srpski snajperist već ruski specijalac. Jednostavno, kroz godine ratovanja upoznao je sve metode i stilove te načine ratovanja. Moramo priznati da smo bili impresionirani, iako je Irac u profesionalnom smislu bio strog – slažu se suborci poginulog Thomasa. U razgovoru su nam, međutim, otkrili i njegovu privatnu stranu:
– Zafrkant… S njim je bilo zezanje u nedogled. Jako je volio igrati pikado, ali više od svega volio je djecu. Ma, obožavao ih je! U rijetkim trenucima odmora, kad bi stali negdje na piće, Thomas bi ugledao neko dijete, obavezno napuštao stol, kupio sladoled, igračku ili čokoladu tom djetetu, pa ga pomilovao po glavi. Iznimno je, iznimno volio djecu. Nama je to bilo zanimljivo i nespojivo sa onim što smo gledali na terenu. To nije bio taj Irac – kazuju splitski HOS-ovci.
Thomas Crowley rođen je u Manchesteru 1949. godine, a živio je u Južnoj Africi.  Kad je na CNN-u vidio snimku osječkog fiće preko kojeg prelazi tenk, spakirao se i krenuo u njemu nepoznatu Hrvatsku. Kao pripadnik HOS-a i veliki ratni znalac, činio je čuda diljem zaraćene Hrvatske od Južne bojišnice preko Škabrnje koju je sa svojih 60-tak suboraca držao 45 dana. Ostao je zapamćen i po svojim izviđanjima, te diverzijama iz kojih je nerijetko izlazio ranjavan. Činilo se da je Thomas Crowley, taj odvažni Irac – nezaustavljiv. A onda je život okončao na minskom polju kroz koje je prolazio nakon jednog izviđanja i to onom koje je – sam postavio. Samo jedan krivi korak tijekom 28 godina ratovanja, Irca je koštao života.
– Vjerojatno je bio u mislima jer je tog dana dobio stan, pa je razmišljao o selidbi. Samo dva tjedna prije smrti dobio je i domovnicu, pa je i “u papirima bio Hrvat”. Iako, u Tomu je od prvog dana kucalo hrvatsko srce – kazao nam je njegov suborac.
Velebni sprovod kakav je upriličen za Irca, pamti se i danas. Nepregledna kolona uplakanih pripadnika HOS-a, civila, poznanika i ljudi koji su samo čuli o njemu. Svi su se tog dana, prije 20 godina, željeli pokloniti irskom heroju.

SVE ŠTO STE ZNALI JE POGREŠNO

Apartmani Burazer Ilicic: Everything You Know Is Wrong : Lloyd Pye | Evolvin…: E verything You Know Is Wrong : Lloyd Pye | Evolving Now !http://mayanprophecy2012.blogspot.hr/2012/10/everything-you-know-is-wrong-lloyd-pye.htmlhttp://mayanprophecy2012.blogspot.hr/2012/10/everything-you-know-is-wrong-lloyd-pye.html

IRSKO HRABRO SRCE!

 
Činilo se da je Thomas Crowley, taj odvažni Irac – nezaustavljiv. A onda je život okončao na minskom polju kroz koje je prolazio nakon jednog izviđanja i to onom koje je – sam postavio. Samo jedan krivi korak tijekom 28 godina ratovanja, Irca je koštao života.
“Došao sam u Hrvatsku na početku rata i imam veliku želju ostati u Hrvatskoj do konačnog oslobođenja njenog cjelokupnog teritorija, a i poslije. Hrvatsku smatram svojom domovinom, spreman sam i svoj život dati za nju. Ako Bog da, da svršetak rata dočekam živ i zdrav, ostat ću živjeti u Hrvatskoj” – napisao je 1991. u svom zahtjevu za hrvatsku domovnicu strani dragovoljac Irac Thomas Crowley koji, na žalost, nije uspio uživati u slobodnoj Hrvatskoj.
Ovaj junak IX bojne HOS-a Rafael vitez Boban, život je okončao prije 20 godina, 10.06.1995. i to od mine koju je sam postavio. Njegovi neutješni suborci i danas, nakon 20 godina kažu, “jedino tako je i mogao umrijeti. Za neprijatelja, on je bio neuništiv”. Iako Irca nema već 20 godina, itekako ga ima… Dečki iz Udruge IX bojne HOS-a Rafael vitez Boban ga ne prestaju oživljavati svojim sjećanjima na sve ono što je učinio. Jednoglasno tvrde, činio je mnogo… Osim što je bio prekaljeni ratnik, bivši SAS-ovac koji je odratovao više od polovice svog života i što je bio poznat po individualnom načinu ratovanja te vraćanju na bojište i nakon ranjavanja, Tom Crowley bio je prepoznat kao dobar i skroman čovjek nesklon hvalisanju. A imao se čime pohvaliti…
“Pokazao nam je što je umijeće ratovanja!”
– Irac je 32 godine bio u vojsci, a od toga je 28 godina ratovao. Prošao je ratišta diljem svijeta uključujući i Vijetnam. Mi smo takvom umijeću ratovanja i takvom iskustvu mogli samo sanjati. Tom nikada nije podcjenjivao neprijatelja, život ga je tome naučio. Sjećamo se, jednom je po snajperskom hitcu prepoznao da to nije srpski snajperist već ruski specijalac. Jednostavno, kroz godine ratovanja upoznao je sve metode i stilove te načine ratovanja. Moramo priznati da smo bili impresionirani, iako je Irac u profesionalnom smislu bio strog – slažu se suborci poginulog Thomasa. U razgovoru su nam, međutim, otkrili i njegovu privatnu stranu:
– Zafrkant… S njim je bilo zezanje u nedogled. Jako je volio igrati pikado, ali više od svega volio je djecu. Ma, obožavao ih je! U rijetkim trenucima odmora, kad bi stali negdje na piće, Thomas bi ugledao neko dijete, obavezno napuštao stol, kupio sladoled, igračku ili čokoladu tom djetetu, pa ga pomilovao po glavi. Iznimno je, iznimno volio djecu. Nama je to bilo zanimljivo i nespojivo sa onim što smo gledali na terenu. To nije bio taj Irac – kazuju splitski HOS-ovci.
Thomas Crowley rođen je u Manchesteru 1949. godine, a živio je u Južnoj Africi.  Kad je na CNN-u vidio snimku osječkog fiće preko kojeg prelazi tenk, spakirao se i krenuo u njemu nepoznatu Hrvatsku. Kao pripadnik HOS-a i veliki ratni znalac, činio je čuda diljem zaraćene Hrvatske od Južne bojišnice preko Škabrnje koju je sa svojih 60-tak suboraca držao 45 dana. Ostao je zapamćen i po svojim izviđanjima, te diverzijama iz kojih je nerijetko izlazio ranjavan. Činilo se da je Thomas Crowley, taj odvažni Irac – nezaustavljiv. A onda je život okončao na minskom polju kroz koje je prolazio nakon jednog izviđanja i to onom koje je – sam postavio. Samo jedan krivi korak tijekom 28 godina ratovanja, Irca je koštao života.
– Vjerojatno je bio u mislima jer je tog dana dobio stan, pa je razmišljao o selidbi. Samo dva tjedna prije smrti dobio je i domovnicu, pa je i “u papirima bio Hrvat”. Iako, u Tomu je od prvog dana kucalo hrvatsko srce – kazao nam je njegov suborac.
Velebni sprovod kakav je upriličen za Irca, pamti se i danas. Nepregledna kolona uplakanih pripadnika HOS-a, civila, poznanika i ljudi koji su samo čuli o njemu. Svi su se tog dana, prije 20 godina, željeli pokloniti irskom heroju.
 



THE BAD WAR

THE BAD WAR

 

Goran Burazer DALI ŽIVIMO U MATRICI

Malo se toga promijenilo u vanjskom obliku masonstva od Mozartova doba do danas. To je još uvijek isključivo tajna udruga pažljivo odabranih obreda i simbolike izvedene iz srednjovjekovnog cehovskog udruženja, koja se temelji na drevnim grčkim i egipatskim misterijima. Kult slobodnog zidarstva i masonstva iz 18. stoljeća potječe iz srednjovjekovnih zidarsko-klesarskih cehova. U 17. stoljeću obredi i simboli drevnih vjerskih i viteških redova dodani su onima koji se povezuju s obrtničkim cehovima. Prva velika loža utemeljena je u Engleskoj 1717. godine u želji da bude način stjecanja iskrenog prijateljstva među osobama koje bi inače vječno morale ostati na razdaljini. Masonstvo u Engleskoj nije bilo politička sila i bilo je povezano s kršćanstvom, no kad se 1725. proširilo u Francusku, povezalo se s idealima koji su navještali revoluciju 1789. godine. Stoga je papinskim bulama 1738. i 1751. masonstvo zabranjeno, ali pridržavanje tih zabrana u rimokatoličkim državama ovisilo je o tome koliko je poglavar pojedine države bio za masone ili protiv njih. U Austriji je carica Marija Terezija isprva dopuštala masone, vjerojatno zato što je njezin suprug Franjo od Lotaringije bio član tog reda. Bila je ipak sumnjičava prema masonskim aktivnostima i priča se da je jedanput ušla u masonsku ložu prerušena u muškarca. Drugom je prigodom naredila svojim vojnicima da provedu raciju u loži koje je član bio njezin suprug. Nakon njegove smrti zabranila je rad mnogim ložama, dok su druge nastavile djelovati u tajnosti. Nakon što je umrla 1780. godine, njezin znatno liberalniji sin Josip II. ukinuo je papinsku zabranu i gotovo bio sklon masonstvu. Na početku njegove vladavine masoni su bili rasprostranjeni i većina bečkih intelektualaca, uglavnom katolika, pripadala je redu. I zaista, u tom je razdoblju bilo pomodno biti mason. Masonski red pratilo je toliko publiciteta i razmetljivosti da je to graničilo sa smiješnim. Masonske pjesme skladale su se, objavljivale i pjevale posvuda. Masonski simboli visjeli su na lancima za džepne ure; i novi i stari članovi darivali su damama bijele rukavice, a razni modni predmeti bili su kršteni slobodno zidarski. Zbog širenja revolucionarnih ideja iz Francuske i nastanka raznih drugih društava, poglavito Rosenkreuzera i iluminata, promijenio se odnos prema masonima.
U Bavarskoj su iluminati/prosvijetljeni ovladali u nekoliko masonskih loža. Oni su zastupali dalekosežne društvene promjene te, iako nisu bili revolucionari ni antiheretici, vlasti su ih, a osobito Katolika crkva, željeli ukinuti. Godine 1784. kampanja predvođena jezuitima, uz potporu Rosenkreuzera, završila je progonom iluminata i zabranom rada svih tajnih društava. Bavarska je vlada prisiljavala austrijskog cara Josipa II. da zabrani iluminate u Austriji. To je on odbio, no uveo je nadzor rada osam bečkih loža, koje je želio smanjiti na najviše tri. Stvorene su dvije lože, Istina i Novookrunjena nada. Poslije njegove smrti pojačano se progoni masonski red, sto je završilo vladavinom terora u doba Franje II. i njegova kancelara Metternicha. Naposljetku, zabranjena su sva tajna društva, pa je u Austriji između 1808. i 1918. biti mason postalo protuzakonito.

Kad je Mozart pristupio masonskom redu, veselio se mogućnosti razmjene ideja sa slobodoumnim ljudima. Bez sumnje je volio masonske gozbe i koncerte, a privlačili su ga i tajanstveni obredi, jer je oduvijek uživao u šiframa i zagonetkama.
No, najviše su ga oduševljavala masonska čovjekoljubiva načela, koja je provodio do kraja života. Mozartovo obraćenje na masonstvo nije bilo iznenadno; od djetinjstva je imao veze s tim redom. Kao jedanaestogodšnjaka od vodenih kozica ga je liječio dr. Wolff, ugledni mason. Godinu poslije, Mozartova obitelj je u Beču upoznala dr. Antona Mesmera, proslavljena hipnotičara, također masona, u čijem je vrtu izvedena Wolfgangova prva opera Bastien i Bastienne. Kad je Mozart imao 17 godina, vodeći bečki pisac Tobias von Gebler, mason i iluminat, zamolio ga je neka sklada glazbu za njegovu dramu Thamos kralj Egipta, u kojoj se prikazuju masonski obredi i simboli. Nakon nekoliko godina drugi mason i iluminat, Otto von Gemmingen, zamolio je Mozarta glazbu za melodramu s egipatskom temom nastalu prema Voltaireovoj drami Semiramide. I tekst i glazba, nažalost, izgubljeni su, ali se zna da je masonsko značenje djela toliko oduševilo Mozarta da je glazbu ponudio napisati besplatno. Gemmingen je bio veliki meštar lože Dobročinstvo, u koju je Mozart primljen u prosincu 1784. godine, iako je vjerojatno da je bio prisutan sastancima salzburških iluminata u planinskoj špilji blizu Salzburga puno prije nego se odlučio za taj korak. To romantično mjesto zasigurno je ostavilo dubok trag u mladom skladatelju, jer poslije njegove smrti udovica Constanza govorila je kako je planirao osnutak tajnog društva pod nazivom Špilja. Mozart je silno uživao u društvu ljudi koji su, želeći skladati ili uživati u glazbi, zaboravljali svoj položaj u društvu, stoga su ga neobično privlačili masonski ideali bratstva i čovjekoljublja. Kad je Mozart 1781. godine iz Salzburga otišao u Beč, ubrzo se sprijateljio s mnogim masonima, uključujući vodećeg člana iluminata, znanstvenika i pisca Ignaza von Borna. Suvremenici su smatrali kako je upravo Born poslužio kao model za lik Sarastra, mudrog svećenika boga Sunca u Čarobnoj fruli. Nadalje prema nekima Kraljica noći bi mogla biti upravo neprijateljska Marija Terezija; a eminentni znanstvenik i masonski aspirant, dobri junak Tamino bio bi Car Josip, a junakinja Pamina, sam austrijski puk.
Zanimljivo je da je Born bio stručnjak za egipatske misterije i vjerojatno pomogao Mozartu savjetima u svezi s obrednim prizorima ove opere. Born je bio osnivač i veliki meštar lože Stvarni sklad, sestrinske lože Dobročinstva, a njezini članovi bili su mnogi vodeći bečki intelektualci – pisci, umjetnici, znanstvenici i glazbenici. Mozart je često bio na tim sastancima i tamo je promaknut u drugi stupanj 1785. godine uz uobičajene obrede. Joseph Haydn je, vjerojatno pod utjecajem prijatelja Mozarta, zatražio članstvo u loži, rekavši kako mu je najiskrenija želja postati član tog reda zbog njegovih čovjekoljubivih načela. U travnju 1785. i Mozartov otac Leopold primljen je u ložu Dobročinstvo, a na drugi je stupanj promaknut u loži Stvarni sklad. Mozart je u povodu toga napisao pjesmu Putovanje kolege slobodnog zidara. Ta je pjesma bila prva od mnogih djela koja je Mozart napisao za bratovštinu nakon što je postao mason, iako već i nekoliko njegovih ranijih radova, poput nedovršene kantate Himna suncu, izražava masonske zamisli.Glazba je masonima bila značajna, jer su vjerovali da širi dobre misli i slogu među članovima. Sastanci bi počinjali i završavali jednostavnom pjesmom u narodnom duhu, najčešće sastavljenom od tri dijela uz pratnju orgulja i uvijek pisanom za muške glasove. Masoni su se služili osobitom glazbenom simbolikom za označavanje dijelova obreda. Broj tri je važan za masone – tri udarca kojima bi kandidat za uvođenje u ložu pokucao na vrata, prikazivani su ritmičkim motivom triole. Parovi legatom povezanih nota predstavljali su bratstvo.
Mozart je vješto iskorištavao te simbole da pojača učinak te ih je razrađivao pridajući im veću dubinu i izražajnost. Među njegovim najpopularnijim masonskim djelima bila je kantata Masonska radost, koju je skladao u počast Ignazu von Bornu odlikovanom carskim odličjem zbog otkrića s područja metalurgije. Potkraj 1785. Mozart je napisao dvije pjesme za svoju ložu Novookrunjena nada, utemeljene u skladu s carskom uredbom. Osim preustrojstva bečkih loža, car je naredio da se zapisnici sastanaka i popis članova redovito podnose policiji. Te promjene nisu bile prihvaćene bez nesuglasica te su mnogi istupili iz loža. Mozart se pridružio loži Novookrunjena nada čiji je veliki meštar bio njegov stari prijatelj Tobias von Gebler. Dvije njegove pjesme, Za otvaranje lože i Za zatvaranje lože, hvale nove vođe i izražavaju nadu u budućnost masonstva. Nažalost, njegove nade se nisu ostvarile. Kružile su glasine kako su iluminati podupirali revolucionarne ideje iz Francuske, pa je uhoda i prokazivača bilo posvuda. Bilo je zaplijena knjiga i uhićenja, uništavani su mnogi dokumenti iz tog razdoblja, pa i neka Mozartova pisma. Pojedina su ipak sačuvana, primjerice pismo ocu neposredno prije njegove smrti 1787., u kojemu ga Mozart potiče da, u skladu s masonskim učenjem, smrt doživljava kao čovjekova najboljeg prijatelja. Mozart je često pomogao kolegama masonima, čak i kad je sam bio u oskudici. Često je nastupao na dobrotvornim koncertima kako bi im pomogao, a prihod od objavljivanja svoje masonske kantate Masonska radost dao je siromašnim masonskim kolegama. Poslije 1785. Mozart više nije pisao masonsku glazbu do posljednje godine svojega života 1791. kada je napisao puno vedrih i samosvjesnih remek-djela. U nekoliko djela iz tog razdoblja prepoznaju se masonski utjecaji, osobito u Čarobnoj fruli. Iako se libretto Čarobne frule pripisuje producentu Schikanederu, danas je ipak više uvriježeno mišljenje da je veliki utjecaj imao i Giesceke, prijatelj i drug Goethea i Schillera, koji je vjerojatno želio ostati anoniman zbog političkih razloga.
Još dva djela napisana u posljednjoj godini njegova života izražavaju istu čovjekoljubivu poruku. Još dok je radio na Čarobnoj fruli, Mozart je dobio neobičnu narudžbu od hamburškog trgovca, masona Franza Ziegenhagena, sljedbenika Rousseaua, koji u svojoj knjizi izriče pretpostavku kako bi društvo utemeljeno na ravnopravnosti rasa, vjera i spolova moglo ostvariti sreću ljudskog roda u svijetu bez neimaštine i rata. Želio je osnovati koloniju pokraj Hamburga kako bi svoje zamisli proveo u djelo te je zamolio Mozarta neka mu napiše kantatu koja će se pjevati na sastancima u toj koloniji. Mozartovo posljednje dovršeno djelo je Mala masonska kantata, skladana u studenome 1791. za otvaranje novog hrama lože Novookrunjena nada. Sam je ravnao izvedbom, a djelo je primljeno s oduševljenjem. Poludjeli su za mojom kantatom! Kad ne bih znao kako sam napisao i bolje stvari, pomislio bih da mi je to najbolje djelo! Nažalost, Mozart nije uspio uživati u njezinu uspjehu jer je ubrzo, 5. prosinca 1791., umro.
Tko nije znao za njega? Tko ga nije poštovao? Tko ga nije volio? Našega časnog brata Mozarta. Bio je marljiv član našeg reda. Bratska ljubav, miroljubivost, zauzimanje za plemenita načela, dobročinstvo te pravi, iskren osjećaj zadovoljstva uvijek kad bi svojim talentom pomogao nekome od svoje braće, bila su njegova najvažnija obilježja, riječi su njegovih kolega masona.

 

 

Mistična simbolika u Mozartovoj Čarobnoj fruli

Mozart i Schikaneder, prijatelj slobodni zidar iz druge lože, utjelovili su mnogo od slobodno zidarskog učenja i simbolizma u svojim operama. Upotreba simbola i određenih scena, po mnogima daje direktan uvid u neke obrede slobodnog zidarstva, kojih je namjera možda bila dati suptilan prikaz uzvišene svrhe toga udruženja. U najmanju ruku je moguće da je to služilo kao neka vrsta obrane ideja slobodnog zidarstva.
Pronalazimo da je broj tri imao duboko značenje za slobodne zidare. On se konstantno ponavlja tijekom Čarobne frule: tri dame, tri dječaka, tri hrama i tako dalje. U Schikanederovoj produkciji iz 1794., prikazano je u početnoj sceni kako tri dame ubijaju zmiju i rasijecaju je na tri dijela. Unutarnji ključ opere sniženi E (aroma vrline, plemenitosti i spokoja) je Mozart često upotrebljavao za svoje masonske kompozicije zbog njegova potpisa od tri sniženja. U uvertiri se ističe trostruko ponavljanje slobodno-zidarskog mota (kratko-dugo-dugo), također i u II činu opere.
Slobodno-zidarski po svojem porijeklu su i natpisi na tri hrama: “Mudrost”, “Razum”, i “Priroda”. Slobodni zidari u publici će prepoznati i simbolični oklop čuvara za vrijeme Taminovih inicijacijskih izazova te simbole zemlja-zrak-voda-vatra u samim izazovima. No tu su i srebrno koplje dama, Papagenov zlatni lokot, Sarastrova kočija u obliku lava, Taminova nesvjestica nalik smrti, te poraz Kraljice noći od strane snaga svjetlosti.
Brigid Brophy, u svojoj odličnoj studiji ‘Dramatičar Mozart’, ukazuje na vezu između slobodno zidarskih praksi s Eleuzinskim misterijima i Orfičkim mitovima antičkog svijeta. Ona dokumentira veliki dug libretta noveli Jeana Terrasona Život Sethosa, objavljenoj u Parizu 1731. Tvrdeći da je prijevod starog Grčkog izvornika, ova knjiga pripovijeda inicijaciju svojeg egipatskog junaka u misterije Izide. Kako gđa. Brophy zaključuje, “Terrasson eksplicitno ne povezuje svoje misterije Izide sa slobodnim zidarstvom (uostalom to se od njega i ne očekuje); ali postoji očigledna veza po kojoj su možda slobodni zidari posudili neke uvide za svoje obrede iz Terrassonova zamišljenog Egipta”.
Mozart i Schikaneder su također bili upoznati s djelima Shakespearea. J. Liebner je zabilježio mnoge fascinantne paralele između Čarobne frule i Shakespearove Oluje. Sarastro, kontrolirajuća snaga opere, sličan je liku Prospera u Oluji. Svaki planira ujedinjenje dvoje izabranih ljubavnika, ali čini taj put teškim kako bi ojačao njihovu vezu. Monostatos i Caliban su vrlo slično osmišljeni, simboli naše niže prirode koja se treba nadići i odbaciti. Nesvjetovna nevinost trojice dječaka nalazi svoj kontrapunkt u Arielu, Prosperovom veselom slugi i glasonoši.
Svako nadolazeće doba promatralo je Čarobnu frulu na neki svoj način, i svaka od tih interpretacija ima svoju valjanost. Bila ta opera viđena kao bezbrižna fantazija, prosvijetljena alegorija, prikriven slobodno zidarski obred, ili izgubljena bitka za žensku ravnopravnost, ona uvijek nanovo priča o magiji i sazrijevanju svake slijedeće generacije.aspalatos.blogspot.hr

– 6D8E123C266AD86CAA73FF32C3059D0A